Hrvatsko društvo za debljinu logo

Nealkoholna masna jetra – Epidemija 21. stoljeća

Nealkoholna masna jetra je stanje u kojem dolazi do progresivnog nakupljanja masnih naslaga u jetri te ako se zanemari može dovesti do ozbiljnih problema.
Nealkoholna masna jetra - Epidemija 21. stoljeća Društvo za debljinu

Prekomjerna konzumacija alkoholnih pića dovodi do oštećenja jetre, točnije do sindroma progresivne upalne ozljede jetre. Radi se o kombinaciji masne jetre, difuzne upale i nekroze jetre koja onda može progredirati u cirozu jetre i zatajivanje jetrene funkcije. U posljednje vrijeme primijećen je značajan porast nalaza prekomjernih masnih naslaga u jetri te promjene slične onima u alkoholnoj bolesti jetre, ali u osoba koje ne konzumiraju alkohol. Nealkoholna masna jetra je stanje u kojem dolazi do progresivnog nakupljanja masnih naslaga u jetri te ukoliko se zanemari može dovesti do ozbiljnih problema s jetrom.

Nealkoholna masna jetra postaje epidemija

Razlikujemo nealkoholnu masnu jetru (eng. nonalcoholic fatty liver disease, NAFLD) koju karakterizira nakupljanje masnih naslaga u jetri više od 5% ukupne težine jetrenog tkiva. No, izostaju signifikantni znakovi upale i nealkoholni steatohepatitis (eng. nonalcoholic steatohepatitis, NASH) koji uz nabrojano, karakterizira pojava upale i moguća oštećenja tkiva jetre.

NAFLD se smatra najčešćim jetrenim poremećajem suvremenog zapadnog svijeta, a glavnim rizičnim faktorima smatramo pretilost, najviše abdominalni, odnosno visceralni tip debljine, dijabetes mellitus tip 2 te dislipidemije. Prema dosadašnjim podacima najčešće se dijagnosticira u osoba 40 do 50 godina starosti te se nešto češće viđa u osoba ženskog spola, iako su po tom pitanju rezultati istraživanja podijeljeni te jedni smatraju kako je češći u žena dok drugi u muškaraca. Jedno je sigurno, a to je da je zamijećen znatan porast dijagnosticiranja nealkoholne masne jetre te se smatra kako poprima epidemijske razmjere.

Simptomi i liječenje

Patogeneza nealkoholne bolesti jetre nije do kraja razjašnjena, kao najprihvaćenija smatra se teorija o inzulinskoj rezistenciji kao ključnim mehanizmom koji dovodi do jetrene steatoze, a moguće i upale, iako se spominju i mnoge druge kao primjerice oksidativni stres.

NAFLD je najčešće asimptomatski, a moguća je nelagoda i blaga bolnost u abdomenu zbog povećane jetre, umor i iscrpljenost koji ne prolaze ni nakon odmora, promjene u boji kože. Vrlo često dijagnosticira se slučajno uslijed laboratorijskih pretraga krvi.

Najčešći laboratorijski pokazatelji su povišene vrijednosti jetrenih aminotransferaza, iako normalne vrijednosti ne isključuju dijagnozu. Omjer AST-a i ALT-a je manji od 1 što je suprotno onome što se viđa kod alkoholne bolesti jetre kada je karakterističan omjer veći od 2. Zlatni standard za dijagnozu NAFLD-a je biopsija jetre, ali ona se ne izvodi često jer se već laboratorijskim i slikovnim metodama te isključivanjem drugih uzroka može dijagnosticirati ova bolest.

U ranim fazama moguće je zaustaviti pogoršanje bolesti promjenom stila života, odnosno adekvatnom prehranom i redovitom tjelesnom aktivnosti. Potrebno je ukinuti konzumaciju lijekova koji utječu na jetrenu funkciju te kontrolirati ostale bolesti kao što je dijabetes tipa 2, hiperlipidemija, arterijska hipertenzija te druge bolesti koje mogu pogoršati NAFLD.

Za sada ne postoje lijekovi koji bi otopili nakupine masnoće u jetri već je liječenje simptomatsko i individualizirano.


Literatura

Još vijesti: