Hrvatsko društvo za debljinu logo

Definicija debljine

U kliničkoj praksi debljina se procjenjuje indeksom tjelesne mase (ITM), a za dodatnu procjenu nakupljanja visceralnog masnog tkiva, koje predstavlja veći rizik za oboljenje od metaboličkih i kardiovaskularnih bolesti, koristi se mjera opsega struka (OS). U regulaciju energetske ravnoteže i zaliha masti uključene su složene interakcije između bioloških, bihevioralnih, socijalnih i okolišnih čimbenika.

Indeks tjelesne mase (ITM)

Vaga

Iako postoje točnije metode procjene prekomjerne tjelesne masti, najzastupljenija je metoda izračuna indeksa tjelesne mase (ITM) koja dobro korelira s količinom masnog tkiva.

Izračunava se na način da se tjelesna masa pojedinca u kilogramima podijeli s tjelesnom visinom u metrima na kvadrat (kg/m²). Dobivene vrijednosti mogu se kategorizirati kao: pothranjenost (<18,5 kg/m²), normalna tjelesna masa (18,5-24,9 kg/m²), preuhranjenost (25,0-29,9 kg/m²) i debljina ili pretilost (>30 kg/m²) koja se može podijeliti u tri stupnja: od 30-34,9 kg/m² debljina prvog stupnja, od 35-39,9 kg/m² drugog , a iznad 40 kg/m² debljina trećeg stupnja.

Kategorije

Pothranjenost

Normalna tjel. masa

Preuhranjenost

Debljina 1. stupnja

Debljina 2. stupnja

Debljina 3. stupnja

ITM, kg/ m²

<18,5

18,5–24,9

25,0–29,9

30,0–34,9

35,0–39,9

≥40

ITM KATEGORIZACIJA UHRANJENOSTI (WHO 1997)

Opseg struka

Za dodatnu procjenu tipa preuhranjenosti u kliničkoj praksi koristi se mjera opsega struka. Konsenzus Međunarodne federacije za dijabetes (IDF) definirao je središnju pretilost (visceralna, androidna, oblika jabuke ili debljina gornjeg dijela tijela) kad postoji opseg struka ≥94 cm kod muškaraca i ≥80 cm kod žena.

Nakupljanje visceralnog masnog tkiva povezano je s većim rizikom od metaboličkih i kardiovaskularnih bolesti. Smatra se da su masne nakupine smještene između pojedinih visceralnih organa u trbušnoj šupljini metabolički aktivnije i predstavljaju značajno veću opasnost za ukupno zdravlje od potkožnih nakupina. Visceralni adipociti luče različite čimbenike, upalne citokine i adipokine koji maju važnu ulogu u patogenezi inzulinske rezistencije i metaboličkog sindroma.

Metabolički sindrom predstavlja kombinaciju visceralne debljine, arterijske hipertenzije, dislipidemije i poremećaja metabolizma glukoze. Koncept inzulinske rezistencije predstavlja okvir za razumijevanje združenosti visceralne pretilosti s drugim glavnim čimbenicima kardiovaskularnoga rizika.

Hrvatsko društvo za debljinu